Svjetlo donosi jasnoću, preglednost i naglaske – LED punog spektra otvara oči
Izum žarulje sa žarnom niti i njezino daljnje usavršavanje koje je proveo Thomas Alva Edison postavili su temelj električnoj rasvjeti ulica, kuća i naposljetku stanova.
Svjetska izložba u Parizu 1878. bila je jedan od prvih velikih događaja na kojem je električna rasvjeta ostvarena ugljenim lučnim svjetiljkama.
Godine 1879. Edison je poboljšao koncept i stvorio žarulju prikladnu za masovnu uporabu – tada još s visokootpornom ugljenom niti. No već je imala i danas tipičan stakleni balon iz kojeg se mora gotovo potpuno ukloniti zrak (vakuum) kako žarna nit ne bi izgorjela. Uklanjanje zraka, odnosno kisika, ključno je za žarulju sa žarnom niti i modernu halogenu žarulju.
U halogenim i ksenonskim žaruljama umjesto vakuuma koristi se halogen ili plemeniti plin ksenon, među ostalim radi istiskivanja kisika.
Fluorescentna cijev, koja se često pogrešno naziva neonskom cijevi, izumljena je ranije, ali je tek 1938. postala prikladna za masovnu proizvodnju zahvaljujući patentima za oblaganje cijevi luminoforima uz istodobno povećanje tlaka plina.
Fluorescentne cijevi ispunjene su plinom: živina para i argon električnim se naponom izravno pobuđuju na svijetljenje i stvaraju velike količine nevidljivog, ali visokoenergetskog ultraljubičastog zračenja.
Kada to zračenje pogodi stakleni balon obložen luminoforima, nastaje vidljiva svjetlost (fluorescencija).
Nema žarne niti, a radna temperatura znatno je niža (stvara se manje topline).
Zato fluorescentne cijevi troše znatno manje energije, ali imaju očit nedostatak: otrovnu živu.
Zbrinjavanje fluorescentne cijevi nije jednostavno, a lom stakla takve svjetiljke, primjerice u domu, može prouzročiti ozbiljne zdravstvene posljedice.
Svjetlo 21. stoljeća...
Dugo se čekalo na njega i bili su potrebni još temeljni izumi – LED.
Svjetleća dioda takozvani je poluvodič čija električna svojstva odgovaraju diodi. Dioda je svojevrsna jednosmjerna ulica za električnu struju.
Kada kroz diodu teče električna struja u propusnom smjeru, ona emitira svjetlost čija boja (valna duljina) ovisi o poluvodičkom materijalu i takozvanom dopiranju.
Otprilike tri desetljeća od izuma 1962. služila je isprva samo kao svjetlosni pokazivač i za prijenos signala. Mala crvena svjetla na brojnim hi-fi i drugim električnim uređajima tog vremena označavala su da je uređaj "uključen", a uglavnom su to bile jednobojne crvene LED diode.
Tek su se krajem 1990-ih pojavile pojedinačne primjene LED izvora za svakodnevnu rasvjetu.
Tek nedavno, 2014., trojica istraživača nagrađena su Nobelovom nagradom za fiziku za izum "plave LED diode".
Upravo je taj izum omogućio vrlo učinkovite i vrlo svijetle LED izvore s uravnoteženim spektrom boja.
Cjelokupan asortiman: SORAA LED punog spektra
Ostavite komentar